Filip Vujošević
GOZBA
Kupi ulaznice Rezervacije"Mi ne znamo šta je to problem. Mi mislimo da je to neki... termin iz fizike."
O PREDSTAVI
Pisac:
Filip Vujošević
Reditelj
Veljko Mićunović
Scenograf
Vesna Popović
Kostimograf
Jelena Stokuća
Organizator
Dragiša Ćurguz
Asistent scenografa
Tamara Branković
Inspicijent
Rade Stojiljković
Majstor svetla
Radovan Samolov
Majstor tona
Nikola Jovović
Sufler
Dragana Anđelković
Rekviziteri
Miodrag Tešović i Vukašin Rakić
Garderober
Jelena Dunjić
Šminker
Branislava Ilić
PREMIJERA
16.11.2016.
TRAJANJE
75 minuta
Igraju
Nebojša Dugalić
Janko
Nataša Ninković
Radmila
Slaven Došlo
Nenad
Isidora Simijonović
Dušica
Olga Odanović
Baba
Tamara Krcunović
Suzana
Filip Vujošević
Reč pisca
Kako su radnici postali savremeni
Komad „O propasti srpske radničke porodice“ je napisan 2000. godine. U novoj produkciji u Zvezdara teatru, na predlog reditelja Veljka Mićunovića, izvodi se pod imenom „Gozba“ dok je podnaslov originalni naziv drame u kome je izmenjena jedna reč: „O propasti srpske savremene porodice“. Naizgled nebitna intervencija govori upravo o suštini promena kroz koje je naše društvo prošlo u prethodnih petnaestak godina. Nekada, priču o porodici koja jedva sastavlja kraj sa krajem i neumorno igra igre na sreću, nadajući se da će tako pronaći izlaz iz gotovo beizazlazne situacije, bilo je jedino logično staviti u milje propale radničke porodice. Drugačije ne bi bilo uverljivo. Jedino je za radničku klasu bilo rezervisano to postojanje na marginama društva praćeno verom u višu silu koja će doneti boljitak. Za građane je bilo nešto drugo, prefinjenije i sa više dostojanstva. Danas, čini se, ova priča funkcioniše ako je smeštena u bilo koju prosečnu srpsku porodicu, nezavisno da li se radi o „radničkoj“ ili „građanskoj“. Drugim rečima, radnici su postali građani, građani su ostali građani, tako da su sada svi zajedno građani. I svi su savremeni. I svima zajedno je preostalo jedino da veruju u višu silu.
Veljko Mićunović
Reč reditelja
Kakva je ta Gozba, savremena srpska? Je li to naša svakodnevica, izopačenih merila vrednosti u kojima je nenormalno postalo zabava, a normalno dosada? Gozba je tamo gde nažalost prave gozbe nema, a ni dosade. Gozba je opšte mesto, gde su otkaz, besparica, iščekivanje, praznoverje, nerazumevanje i nesreća komički apsurd u kome živimo. Toliko smo prinuđeni da se smejemo sebi da nas ta gorčina koja isplivava opija kao kakvo najplemenitije maštanje o boljem.